Korpa je prazna: 0.00 Din.
U ovom poglavlju ću vam pokazati kako možete da primenom AutoCAD-ove veštačke inteligencije automatizujete neke od procesa koji su vezani za upotrebu blokova. U tom cilju sam već otvorio crtež pod nazivom OfficeLayout.dwg pa vam predlažem da isti primer potražite među fajlovima za vežbu.
Kod mene je kompletan sadržaj prikazan u tzv. Model Space režimu pa ću iskoristiti priliku da proverim da li je aktivan Layer pod nazivom Chairs. Pošto je to u redu, mogu da uveličam detalj koji predstavlja kancelariju pod brojem 6100 i u nju ubacim nekoliko „pametnih“ (Smart) blokova. U stvari, ti blokovi se u suštini ne razlikuju od standardnih AutoCAD elemenata ali mi ugrađena veštačka inteligencija može pomoći u njihovom postavljanu na crtež.
Da bih vam pokazao kako sve ovo funkcioniše u praksi, ja ću prvo preći na Insert odeljak i zatim kliknuti na strelicu koja se nalazi ispod istoimene ikonice. Nakon toga će se na ekranu pojaviti nekoliko blokova pa mi neće biti teško da kliknem na onaj koji predstavlja stolicu (Chair7) i na taj način započnem njegovo ubacivanje na crtež. Kao što vidite, boja novog elementa će automatski biti prilagođena trenutno aktivnom Layer-u pa mogu da ga postavim na predviđenu poziciju tj. pored radnog stola. Pri tome će se na ekranu pojaviti pomoćna linija koja označava susedni element a to osim stola može biti i unutrašnja ivica zida ili neki drugi postojeći objekat. Ja ću se ipak opredeliti za desnu stranu stola i jednim klikom dovršiti čitav postupak. Kao što ste i sami mogli da se uverite, pri tome nisam morao da koristim nijedan od kriterijuma za navođenje (Object Snap) što znači da je veštačka inteligencija obavila najveći deo posla. Drugim rečima, AutoCAD mi sada omogućava da jednim potezom postavim novi blok na mesto koje mu po logici pripada.
U ovoj prostoriji postoji i računar koji trenutno lebdi u prostoru. Ako kursor postavim iznad njega, videćete da se čitav blok nalazi na Layer-u CPU pa mi neće biti teško da se vratim na Home odeljak i sa ove liste izaberem odgovarajući sloj. Nakon toga mogu da među raspoloživim blokovima izaberem onaj koji predstavlja računar (Computer) i kursor postavim iznad radnog stola. To će za rezultat imati automatsko rotiranje novog elementa a njegova konačna pozicija će zavisiti od linije koja se u tom trenutku nalazi najbliže kursoru. Iako ovaj sistem ne garantije apsolutnu preciznost, on može da vam uštedi malo vremena i ubrza unošenje novih elemenata a ja ću jednim klikom prihvatiti ponuđenu poziciju i na taj način dovršiti ovaj postupak.
Pošto nisam u potpunosti zadovoljan kako je sve ovo ispalo, ja ću jednim klikom selektovati ovaj blok, desnim tasterom izabrati njegovu karakterističnu tačku (Grip) i iz pomoćnog menija pokrenuti funkciju Rotate. Nakon toga mogu da unosom ugla od 180 stepeni okrenem čitav računar i sa nekoliko klikova odredim njegov konačni položaj. Na kraju mi preostaje još samo da pritiskom na taster Esc poništim selekciju i proverim šta sam postigao.
Kao što ste i sami mogli da se uverite, pozicioniranje blokova uz pomoć veštačke inteligencije još uvek ne podrazumeva apsolutnu preciznost ali vam omogućava da ubrzate njihovo ubacivanje i naknadno ispravite eventualne greške. Sa druge strane, ova tehnika može da vas oslobodi od stalnog posezanja za raznim Object Snap funkcijama i pojednostavi svakodnevne operacije sa blokovima.
